понедељак, 14. децембар 2009.

Iz šupljeg u prazno o klimatskim promenama

Kako Globalni samit o klimatskim promenama u Kopenhagenu ulazi u poslednju nedelju, malo je vremena da se postigne dogovor o sporazumu koji bi imao efekta u borbi protiv globalnog otopljavanja i, kako se najavljuje, dosta kataklizmične sudbine civilizacije koju znamo.
Jedina pozitivna najava je da se očekuje da će britanski ministar za zaštitu životne sredine predložiti veliko smanjivanje emisije ugljendioksida kako bi se smanjila i opasnost od povećanja kiselosti okeana, što predstavlja veliku opasnost po morsku floru i faunu pa tako indirektno i po ishranu čovečanstva. Međutim, i izbegavanje te opasnosti zahteva mnogo brže i dratičnije smanjivanje emisije štetnih gasova nego što vlade razvijenih zemalja misle da je neophodno.
Iako insistiraju na realnosti pojave globalnog otopljavanja i negiraju da se radi o manipulaciji, ministri su bezuspešno pokušali da postignu napredak o konkretnim stopama smanjenja emisije štetnih gasova i davanja finansijske pomoći siromašnim zemljama. U dokumentima koje su pripremili lideri konferencije, razvijene zemlje se pozivaju da do 2020. smanje gasove koji izazivaju efekat staklene bašte za između 25% i 45% odsto novoa emisija iz 90-tih godina.
Zanimljivo je koliko su i najdobronamerniji uključeni u medijsku psiho-politiku kao isključivi okvir u kome deluju:
- Organizacije aktivista za borbu protiv klimatskih promena traže odlučniju i obavezujuću akciju protiv globalnog otopljavanja.
- Pregovori su nakratko bili prekinuti i zbog protesta afričkih i drugih zemalja u razvoju i njihovog zahteva da smanjenje emisije štetnih gasova u bogatom zemljama budu stavljene u centar pažnje samita.
- Duhovni vođa 250 miliona pravoslavnih hrišćana, patrijarh vaseljenski Vartolomej izjavio je da bi pregovori o klimatskim promenama u Kopenhagenu trebalo da budu urgentniji, jer nije doveden u pitanje samo određeni način života, već i sama Zemlja, ukazujući bi zaštita Zemlje od posledica globalnog zagrevanja trebalo da bude u srcu hrišćanske vere.
Svi ovi napori nisu usmereni na okončanje sveta u kome se vrši nemilosrdno prepiranje nepostojećeg novca, čiji se tokovi manipulišu radi očuvanja privilegovanog položaja uskog sloja najbogatijih. Nije za očekivati da će oni koji su vaspitani i uzdigli se na sebičnosti i laži imaju osećaj za bilo koji opšti problem. Bez rušenja takvog poretka, nema razumne rasprave o bilo kom problemu današnjice ni razvoja, već samo srljanje u novo mračno doba. Zemlja će sama sebe odbraniti od delovanja ljudske vrste, a civilizacija će snositi posledice tokova koje je sama nametnula.