недеља, 25. март 2012.

Demokratski ili kako mora, ali kad mora

Ako bi vlast u nekoj zemlji, kada joj odgovara, donosila odluke bez osnova u zakonu, takvu vlast označili bi kao tiraniju, zato što sama sebi daje ovlašćenja koja joj ne pripadaju.
Ako bi nosioci vlasti u nekoj zemlji sprovodili samovolju, da bi udovoljili svojim potrebama i interesima, takve nosioce vlasti označili bi kao sociopate, zato što društvene norme podređuju sebi.
Ako bi vlast u nekoj zemlji najavila realizaciju pet ciljeva, pa nakon što ne ostvari ni jedan nastavi da ubeđuje građane o uspešnosti i sposobnosti, takvu vlast označili bismo kao lažovsku. Ako, pri tome, izveštaji stranih donatora i budžetske revizije govore da skoro trećina javnih sredstava vlast neke zemlje usmeri na sopstvenu korupciju, mogli bi da zaključimo da "ko laže taj i krade".
Ako vlast poput opisane, u nekoj zemlji monopoliše medije, finansije, poslove i čini sve nečasnosti da bi očuvala takvu lopovsku tiraniju, moglo bi se čak reći da zaslužuje da bude svrgnuta po svaku cenu.
Kad razmišljamo klikama poput ove iz hipoteze, nameće se pitanje o čemu pred izbore razmišljaju njeni protagonisti. Obično, par bliskih vladarevih čauša juri strane obaveštajce da bi kupili ličnu sigurnost, oni bogati sa stranim državljanstvima uzdaju se da će izbeći posledicama i spremni su na sve dogovore, mali i debeli okupljaju problematične da bi imali ulični ucenjivački kapacitet, a apartčici iz različitih službi uzdaju se da će na vreme izdati one kojima su služili... 
U realnosti, u zemlji poput opisane sudije dobiju uputstvo da do daljeg ne izriču presude protiv države.
U realnosti, predsednik takve zemlje učiniće sve da državni aparat podredi interesu stranke kojom istovremeno protivustavno predsedava...
Ako izneti primer podseća na neku realnost, nema svrhe opisivati kakva može biti zemlja u kojoj je prevladala tiranija nad pravnom državom, sociopate nad političarima i stručnjacima, kao i lažovi i lopovi nad poštenim građanima. 
Pitanje koje se u takvoj zemlji nameće pred izbore je prosto - da li je moguć izlazak iz takvog stanja i ostvarenje vladavine prava ostvariti, uprkos malim i debelim nasilnicima i narcisoidnim sociopatama, izborima kao demokratskim metodom? Ako nije istorija nas uči da očajni narod kome se uskrati ovaj metod promene pre ili kasnije iskoristi pravo predviđeno Univerzalnom deklaracijom UN o pravima čoveka - da svrgne tiraniju.

Нема коментара:

Постави коментар