субота, 1. септембар 2012.

Kako se kalila elita

Krajem jula 1992. godine, u prodavnicu Zlatare Majdanpek u ulici Proleterskih brigada (danas Krunska) u Beogradu upala su dva mladića i nakon što je jedan od njih iz Škorpiona sa prigušivačem ubio prodavačicu kradu četiri kilograma zlatnog nakita. Nekoliko nedelja kasnije policija je uhapsila razbojnike i otkrila četvoro njihovih saučesnika. Grupa je nazvana Banda sa pravnog fakulteta, jer su petoro bili studenti prava, iz uglednih kuća. Ubica je na suđenju tvrdio da se oružje samo aktiviralo i da nije imao nameru ni potrebu da prodavačicu liši života, a sud je utvrdio da je kriv, kao i da je grupa odgovorna za ubistvo još jednog Beograđanina zbog automobila Fiat uno i povređivanje više beogradskih poštara kojima su otimali novac.

Osim osuđenih, istraga je obuhvatila dvoje lica koja se ne pominju u sudskim spisima: Jedno je bila Olga Kavran, studentkinja prava s kojom je Vojislav Božilović, ubica iz Zlatare, bio u intimnoj vezi. Takođe, bila je sa Snežanom Rajšić, osuđenom pripadnicom Bande sa pravnog fakulteta jedan od vođa studentskog protesta 1992. godine, uz Vlatka Sekulovića, kasnije državnog sekretara u Ministarstvu za ekonomske odnose s inostranstvom i Dragana Đilasa, kasnije gradonačelnika Beograda. Istraga nije utvrdila da je, iako bliska članovima Bande sa pravnog fakulteta, bila uključena u njihove zločine i protiv nje nije podignuta optužnica. Kasnije se udala za Branka Vasiljevića, takođe pravnika, koji je obezbeđivao Vuka Draškovića pa Zorana Đinđića, a 1999. godine izvršio samoubistvo pod sumnjivim okolnostima. Od 1997. godine bila je primljena u Tužilaštvo za ratne zločine Haškog tribunala, u kome je do 2006. bila portparol Karle del Ponte, kada odlazi u Liban da istražuje ratne zločine. Drugo je bio Slobodan Homen, student prava u čiji je stan u Knez Mihailovoj ulici, nezvanično, ubica iz Zlatare otišao posle pljačke. Pred sudom ubica je naveo da je nakon hapšenja odveden u stan svog oca u Kalničkoj ulici gde je prisustvovao pretresu u kom je pronađena jedna ručna bomba, a da je sledećeg dana doveden u isti stan i da je bio u garaži dok je policija pronašla bombu, škorpion s prigušivačem i skoro četiri kilograma nakita. Sud nije raspravljao da li su drugim pretresom prikupljeni validni dokazi i ostalo je kao utvrđeno, iz istrage, da je plen bio sakriven u kući u Kalničkoj ulici. Neki listovi objavili su tvrdnje da je dan pre drugog pretresa majka Slobodana Homena, tadašnja sindikalna funkcionerka, policiji predala torbe koje su bile u stanu njenog sina, u kojima su se nalazili dokazi izvršenog krivičnog dela. Navodno, njen sin nije znao šta se nalazi u torbama dok nije čuo za hapšenje svog prijatelja, kada ih je otvorio i iste su odmah predate policiji. Krajem 2000-tih je postao državni sekretar Ministarstva pravde.

Pomenuti stan u Knez Mihailovoj u kome je navodno skriven nakit ukraden u Zlatari Majdanpek kasnije je korišćen za potrebe pokreta Otpor, čiji je jedan od vođa i osnivača bio Slobodan Homen. Otpor je do 5. oktobra 2000. godine dobio više od 2,6 miliona dolara, a od februara 2001. do novembra 2002. godine 800.000 dolara, kao i milione dolara za kampanje poput Ko je kriv, Borba protiv kriminala, Borba protiv korupcije, Zakoni danas i slične. Već 2004. godine koordinator Otpora iz Subotice Branimir Nikolić je tražio kontrolu finansija ove organizacije zbog sumnje da su Slobodan Homen i njegov brat od tetke Nenad Konstantinović nezakonito raspolagali sa 10 miliona dolara dobijenih na ime pomoći. Sredstvima kojima su Homen i Konstantinović raspolagali u svojstvu predsednika Izvršnog i Upravnog odbora Otpora, juna 2009. godine pokušala je da uđe u trag i organizacija Transparentnost Srbija. Istraga finansija je utvrdila da su njih dvojica falsifikovali potpise koordinatora Otpora iz gradova širom Srbije i lažno prikazali kako im je isplaćivano po 150 dolara mesečno. Koordinator iz Vladičinog Hana je 2001. godine u istrazi i medijima rekao da su u najboljem slučaju dobijali po 130 dolara i to neredovno. Kako je istraga utvrdila, ukupni realni troškovi Otpora do gašenja nisu premašivali milion dolara, kao i da za 1,1 utrošeni milion ne postoje nikakvi, ni falsifikovani, tragovi. Homen i Konstantinović nikada nisu pozvani na odgovornost.

Jula 2002. godine preduzeće "Inova", Borivoja i Dušanke Homen, oštetilo je "Beogradske elektrane" za 2,25 miliona dinara (37.500 evra), tako što je pri isporuci dvostruko povećavalo ponuđenu cenu regulatora, inače nabavljenih bez konkursa. Tada, Bojan Stanojević iz Izvršnog odbora Skupštine grada izjavljuje: "Pretpostavljamo da je novac ili trošen za finansiranje Otpora ili podeljen sa nekim iz Beogradskih elektrana, a možda je sve otišlo u njegovu firmu. U svakom slučaju, podnećemo krivičnu prijavu..." Krivične prijave nije bilo.

Republički odbor za rešavanje sukoba interesa je 22. juna 2009. godine objavio da su Slobodan Homen i Nebojša Ćirić, državni sekretar Ministarstva ekonomije, prekršili Zakon o sprečavanju sukoba interesa koji propisuje da je funkcioneru "zabranjeno da javnu funkciju koristi da bi uticanjem na odluku zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti ostvario korist sebi ili drugom, stekao neko pravo ili pogodnost, zaključio pravni posao ili na bilo koji način interesno pogodovao sebi ili drugom". Naime, Ćirić je Ministarstvu pravde prosledio dopis kojim se traži da sudovi prekinu suđenja i zamrznu izvršenja odluka iz radnih odnosa, a taj dopis Slobodan Homen je poslao Vrhovnom sudu. Sledećeg dana vlada Mirka Cvetkovića usvojila je zaključak da se pomenuta preporuka Republičkog odbora ne prihvata.

Preduzeće porodice Homen "Dikem izolacija" dokopalo se u ul. Vojvode Stepe 251 u Beogradu zemljišta koje su decenijama pre toga stanari okolnih zgrada platili više od tri miliona maraka. Geometar iz firme "Teodolit 1389" izradio je tlocrt u koji nije uneo postojeći betonski objekat, ali je docrtao nepostojeću kućicu koju su navodno prethodno od opštine kupili - Homenovi. Na osnovu toga, a u skladu sa reformskom odredbom da prazne parcele mogu da se pripoje onoj na kojoj postoji građevina, njihova firma je dobila na korišćenje plac preko 6.000 m2, koji unosi u zajednički projekat sa grčkim "Veropulosom". Kada su se obližnji stanari organizovali u odbranu svog parka, protiv njih je izvođena mala vojska iz podzemlja, u vidu različitih preduzeća za zaštitu lica i imovine. Sudije i tužioci koji su u nekoliko postupaka između stanara i investitora presudili u korist investitora avanzovali su na viša mesta, a sudija Petog opštinskog suda Gordana Ćirić, jedina koja je donela presudu u korist stanara, nije reizabrana.

Gore pomenuta, Dušanka Subotić-Homen je čest zastupnik raznih gradskih direkcija, a najviše za građevinsko zemljište. To koristi da namešta svom mužu, građevinskom preduzimaču, unosne poslove. Tako je "Dikem izolacija", Borivoja Homena od grada dobilo na korišćenje zemljište u Mačvanskoj ulici, na kojem je bio trgovinsko-zanatski centar Vračarac. Zatim je "Dikem izolacija "zaključla ugovor o suinvestiranju sa vlasnikom obližnje parcele, koji je u zajednički posao uneo svoje zemljište, a trebalo je da dobije deo zarade od objekta koji bude sazidan. Preduzeće Borivoja Homena je naknadno preneto u firmu "Inem" Dušanke Subotić-Homen sa svim pravima, ali bez obaveza. Kada je prevareni suinvestitor uspeo je da dokaže svoja suvlasnička prava i u novom preduzeću, u nastojanju da stvore privid da suinvestitor ništa nije uneo u zajedničko preduzeće, Homenovi su falsifikovali dokumenta po kojima je on pomenuto zemljište navodno dao svojoj daljoj rođaki Svetlani Puzigaći koja ne živi u Beogradu. Nesuđeni partner je priložio sudu dokaze da je on sve vreme vlasnik sporne nekretnine. Od tada nadležni sud nikako da presudi u ovoj jednostavnoj pravnoj stvari i vrati zemljište prevarenom vlasniku.

Na zidovima porušenog centra Vračarac, u kome se Homenovo društvo za vreme otpora Slobodanu Miloševiću okupljalo, ispisan je grafit: "Homene, da li si se za ovo borio?" Nedavno, u jednim dnevnim novinama, prisećajući se vremena u "Otporu", Slobodan Homen je jedan događaj iz tog perioda opisao ovako: "Odlazimo na sastanak sa Papandreuom u 'Hajatu'. Smrdimo na mokraću, ali iz takvog smo miljea došli." List 'Tabloid' objavio je tvrdnje jedne od redovnih gošći bivšeg restorana 'Ras' u po volji Borivoja Homena srušenom centru Vračarac: "Slobodan Homen, njegov brat Neca Konstantinović, Srđan Milivojević i drugi iz Otpora često su dolazili u ovaj restoran... Kada su imali dovoljno para, odlazili bi pijani u WC i tamo ušmrkavali kokain. Tako ošamućeni znali su da padnu... Obeznanjene bi ih kelneri iznosili napolje i stavljali u taksi." Ljubiša Novaković, vlasnik srušenog restorana 'Ras', je za pomenuti list prepričao jedan događaj tog perioda: "Najavili su mi dolazak delegacije iz Amsterdama... pojavili su se neki momci za koje sam na prvi pogled zaključio da su narkomani: duga, neuredna i masna kosa, ispijena lica, neuredna odeća. Moje sumnje su se potvrdile kada se iz Otporovog separea osetio miris marihuane." Ove navode Slobodan Homen i njegovi prijatelji nisu demantovali.

Dušanka Subotić-Homen je ćerka beogradskog advokata Slobodana Subotića, koji je branio Dražu Mihailovića. Jedna je od četiri sestre koje zajednički polažu pravo na jednu od kuća u sastavu kompleksa američke Ambasade u Beogradu. Prvi zahtev za restituciju naslednice su podnele posle 5. oktobra 2000. godine, a vlada Srbije je ubrzano pristupila preseljenju američke ambasade na novu lokaciju, o trošku građana.

U aferi Satelit, branilac prvookrivljenog za sklapanje štetnog ugovora teškog više stotina miliona bila je Dušanka Subotić-Homen. Ona je zastupala Prvoslava Davinića u sporu sa državom Srbijom, a po pitanju istih satelita njen sin je zastupao državu, kao šef pregovaračkog tima koji je s izraelskom firmom trebalo da nađe model sporazumnog rešenja.

Dok u Beogradu ruši i zida kako mu se prohte, u rodnom Kotoru Borivoje Homen se pridržava zakona. Tako u Beograda planira izgradnju višespratnice koja će nadvisiti Hram svetog Save, na dvadesetak metara udaljenosti, a u Kotoru kuću iz srednjeg veka uređuje po originalnim nacrtima, pa su sva vrata i okovi urađeni u srednjovekovnom stilu da ne bi odudarali od okoline.

U vili Homenovih u Kotoru okupljaju se umetnici. Tako je Dušanka Subotić-Homen upoznala slikarku Olju Ivanjicki. Kako umetnica nije imala bliske srodnike, posle njene smrti, 2009. godine, pred I Opštinskim sudom u Beogradu kao mogući naslednik pojavljuje se Republika Srbija, ali i Fond Olja Ivanjicki, na čelu sa Dušankom Subotić-Homen, čiji je jedini "dokaz" navodni usmeni testament preminule. Osim zbirke slika, Olja Ivanjicki je ostavila i 150.000 evra za izgradnju muzeja njenog umetničkog i ličnog nasleđa. Punomoćnica Fonda predlaže sudu "kompromis", da vlasnik i zaštitnik autorskih prava bude Grad Beograd i tako u spor uvodi gradonačelnika Dragana Đilasa, saborca iz studentskih dana Slobodana Homena. Tada, Ministarstvo kulture, koje je donelo rešenje da o zaostavštini brine Istorijski muzej Srbije, menja odluku i objekat na Kosančićevom vencu 27, gde je zbirka pohranjena, ustupa bez naknade Fondu Olja Ivanjicki. Nakon toga, odlukom suda vlasnik prostora je postao Grad Beograd i time se ušlo u dug proces kojim se rizikuje zametanje traga vrednog nasleđa preminule slikarke.

Slobodan Homen je, u svojstvu državnog sekretara u Ministarstvu pravde, raspolagao dobrima vrednim 350 miliona evra bez obaveze da polaže račune. U listu Danas je obznanio da je Direkcija za upravljanje oduzetom imovinom Ministarstva pravde, na čijem je čelu, poklonila 28 miliona dinara (252.000 evra) gotovine u humanitarne svrhe. Prema njegovim rečima, jer nema uredne evidencije ni odluke, oduzeta imovina je deljena na sledeći način: “Direkcija je dala” po 3 miliona dinara opštini Trgovište za sanaciju štete od poplave, kao i Crvenom krstu za kupovinu brašna za narodne kuhinje. Više od 4,6 miliona za kupovinu četiri inkubatora za bebe. Dato je 1,5 miliona dinara za pomoć Zavodu za javno zdravlje. Po 400.000 dinara uplaćeno je na račun Udruženja distrofičara i za lečenje maloletnog dečaka u inostranstvu, 5 miliona dinara dato je za podizanje zaštitnog zida oko manastira Devič na Kosovu i Metohiji, kao i po 500.000 dinara za prevenciju kada je reč o borbi protiv trgovine ljudima i za pomoć sudskoj odbrani državljaninu Srbije u Hrvatskoj. Kada se saberu ovi iznosi, kojima je Homen manipulisao pred izbore, vidi se da je reč o 18,9 miliona dinara (170.000 evra). Kako je očigledna visina razlike, dodao je da se “imovina oduzeta od kriminalaca koja je ustupljena na korišćenje socijalnim i drugim društvenim organizacijama meri u desetinama miliona evra.” Precizni podaci o oduzetoj imovini stečenoj krivičnim delima i pregled iznosa i korisnika poklonjenih sredstava nisu objavljeni na sajtu Ministarstva pravde, ni na stranici Direkcije za upravljanje oduzetom imovinom, što ukazuje na način rada Slobodana Homena.

U svojoj imovinskoj karti, Slobodan Homen je naveo da je vlasnik dva stana u Beogradu, od 100 m2 i 49 m2, navodno dobijena od roditelja, auta Škoda oktavija (2008. godište) i skutera Piaggio (2008. godište).

Njegova mlađa sestra, Jelena Homen postala je u procesu privatizacije vlasnik preduzeća za proizvodnju izolacionog materijala i ambalaže Fima AD iz Mionice, u kojem njen otac postaje predsednik Upravnog odbora. Beogradska berza je 28. marta 2008. godine objavila prospekt Fima AD koji je potpisao Borivoje Homen, po kojem je vlasnica 73.169 akcija koje čine 78,22 odsto kapitala advokat Jelena Homen, dok Fima AD raspolaže sa 13,44 odsto akcija. Na čelu Nadzornog odbora koji bi trebalo da vodi računa o zakonitosti poslovanja, bio je Zdravko Homen. Manje od godinu i po kasnije većinski vlasnik podnosi preko Beogradske berze zahtev za prinudni otkup akcija od manjinskih akcionara, što je po zakonu dozvoljeno samo ako ima u posedu najmanje 95 odsto akcija. Kako, čak ni sa akcijama u posedu Fime, Jelena nije mogla da prebaci 92 odsto, a na Berzi nije bila registrovana dalja kupovina, sporno je kako je 92 postalo 95 odsto. Kontrolorima Berze promaklo je da se u zahtevu za prinudni otkup navodi namera za otkup preostalih "6.877 akcija", što po prospektu iznosi samo 8,59 odsto.
Inače, Homenovi, ne računajući građevinsko zemljište, po nekim pričama raspolažu: poslovnim prostorom od 80 m2 u ulici Kneza Miloša u Beogradu; sa po jednim lokalom u Knez Mihailovoj i Čika Ljubinoj ulici; 3 stana Knez Mihailovoj, vilom na Dedinju pored sedišta TV Pink (u kojoj žive); i kuću u Kotoru. Njihove firme su od 2008. do 2012. godine, sa manje od 30 zaposlenih, zvanično obrnule par desetina miliona evra: - Preduzeće za proizvodnju regulacione opreme Inova d.o.o. iz Beograda, čiji je vlasnik Dušanka Subotić-Homen, osnovano 1990. godine, bavi se izgradnjom i opravkom brodova. Prema finansijskom izveštaju, firma je prijavila sledeći promet: 2006. godine - 19,3 miliona dinara (dobit: 821.000 dinara); 2007. godine - 28,9 miliona (dobit: dva miliona); 2008. godine - 18 miliona (dobit: 4,4 miliona), 2009. godine 32,4 miliona (dobit: 6,9 miliona); 2010. godine (dobit: dinara) i 2011. godine (dobit: dinara).
- Preduzeće za proizvodnju boja, lakova i premaza Dikem izolacija d.o.o. Beograd, čiji je vlasnik Inova doo, osnovano je 1990. godine. Direktor je Borivoje Homen, a ovlašćeni zastupnik je i Jelena Homen. Prema finansijskom izveštaju: 2006. godine firma nije ostvarila prihod (dobit 6,5 miliona dinara); 2007. godine - 282,6 miliona (dobit: 143,7 miliona); 2008. godine - 31.000 dinara (dobit: 2,9 miliona), i 2009. godine - 5,3 miliona (dobit: 755.000 dinara); 2010. godine 6,8 miliona (dobit: 1,9 miliona) i 2011. godine 48 miliona (dobit: 1,9 miliona).
- Dikem chemical d.o.o, čiji je osnivač Dikem izolacija, a direktor Borivoje Homen, osnovano je 1991. godine. Prema finansijskom izveštaju, firma je prijavila sledeći promet: 2006. godine - 237,8 miliona dinara (dobit: 13 miliona); 2007. godine - 281,9 miliona (dobit: 11,2 miliona); 2008. godine - 502,8 miliona (dobit: 7,3 miliona); i 2009. godine - 457,5 miliona (dobit: 6,4 miliona); 2010. godine 651,5 miliona (dobit: 11,2 miliona) i 2011. godine 589,6 miliona (dobit: 13,6 miliona).

Ako je tačan samo deo od navedenih javnih navoda, koji inače nisu demantovani, logično bi bilo da u policiji, tužilaštvu i sudu postoje dokazi o nezakonitim delima Homenovih. U međuvremenu je Svetska banka odobrila Srbiji sredstva za sprovođenje programa nazvanog "Dils", u okviru koga se predviđa digitalizacija dokumentacije pravosuđa. Za sprovođenje tog projekta zadužen je Bora Todorović, brat od tetke Slobodana Homena postavljen za pomoćnika ministra pravde za moderne tehnologije. S obzirom na indicije da je Slobodan Homen sklon da sredstva koja mu se povere koristi na netransparentan način, ko sme da isključi mogućnost da planira da se dokumenta u elektronsku formu prebacuju na selektivan način, kako bi obezbedio da originalni dokazi o nezakonitim radnjama nestanu?

Magazin „Tabloid“ objavio je da se tokom 2011. godine, izvesna Mirjana von Blankom, poreklom sa ovih prostora i sa boravkom u Holandiji, a koja se navodno dovodi u vezu sa klanom Ćazima Osmanija, četiri puta se sastala sa Slobodanom Homenom u njegovom kabinetu. Inače, za pomenutu gospođu se tvrdi da u Beogradu zaključuje fiktivne ugovore o doživotnom izdržavanju sa starim licima navodno bez bližnjih, a da nekretnine pribavljene na ovaj način, prema pisanju medija, kupuje pretežno član mafijaške grupe sa Bežanijske kose. Pomenuti magazin tvrdi da su u nekoliko slučajeva srodnici sudski osporili ugovore, ali da ni u jednom nije doneta presuda protiv nje. Takođe se navodi da se u nekim predmetima gde je prevara očigledna postupci odloženi. „Tabloid“ takođe objavljuje da kroz ruke Mirjane von Blankom prolazi novac podzemlja, tako što ga navodno ona prikuplja na dobrotvornim banketima u inostranstvu, a da se tako oprane pare delom uplaćuju humanitarnim organizacijama, poput Fond Rebrača, a većim delom za finansiranje nekih političkih stranaka tadašnje vlasti.

U kontekstu fenomenološkog prikaza, potpuno je irelevantno da li su ovi navodi magazina „Tabloid“ tačni, poenta je da prozvani nisu ispoljili minimun ljudskog dostojanstva i bar demantovali, ako već ne i tužili autore i urednika. Još gore, ni javni tužilac nije našao za shodno da, s obzirom da je ovaj „glas“ morao dopreti do njega, naloži utvrđivanje činjeničnog stanja.

Нема коментара:

Постави коментар