понедељак, 12. мај 2008.

Teorija zavere o većini u Srbiji

Kada je uvođen višepartijski sistem 1990, pripreman je izborni sistem koji se zasnivao na jednostavnoj logici, a koji je omogućio vlast režimske tvorevine da vlada, uprkos neuspešnosti, samo zato što je zasnovan na projektovanoj slabosti opozicije. Naime, zakon je predvideo da jednom potpisan zapisnik sa biračkog mesta predstavlja dokaz, bez obzira na stanje na biračkim listićima. Opoziciji u začetku, bilo je nemoguće da obezbedi po dva kontrolora na preko 10.000 biračkih mesta. Posledice takvog načina izbora, u kome vlast određuje i sama kontroliše javne procese učinio je srpski izborni sistem temom za podsmeh, sve dok nisu razobličene mahinacije, septembra 2000. godine.
Pada u oči, da od ustavnog referenduma, koji je, slično Miloševićevoj SPS, morao uspeti, na potonjim srpskim izborima naglo raste broj izlaznika u zadnja dva sata pred zatvaranje. Nakon predsedničkih izbora 2002. godine, izborni štab Vojislava Koštunice, a pre svega Nebojša Bakarec i Zoran Lončar (koji je posle bio i ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu) tvrdio je da u Srbiji postoji oko 500.000 hiljada lica koji su fiktivno na biračkim spiskovima. Ovu tvrdnju, za četiri godine vlasti, nisu dokazali niti negirali. Ostaje nada da eventualni rezervoar glasova ne predstavlja sredstvo za korekciju narodne volje, poput kontrolora i izbornih komisija u doba Miloševića i SPS. Nema dokaza za eventualne manipulacije, ali je višekratno ponavljanje naglog porasta izlaznosti pred kraj izbornog dana indikativna.
Ako je tačan zvanični statistički podatak iz 2002. godine, da Srbija, bez KiM, ima 7.498.000 stanovnika, a da ima oko 6.700.000 onih sa biračkim pravom, što bi značilo da lica ispod 18 godina ima svega 800.000. U nedostatku relevantnih podataka, nezahvalno je bilo šta izričito tvrditi, ali ovaj podatak, uz podudaranje sa naglim povećanjem izlaznosti baš kada odgovara vlasti, predstavlja osnov za sumnju. U krajnjoj liniji, kako objasniti da je na skupštinskim izborima maja 2008. jedina lista koja je ostvarila rast u odnosu na januar iste godine, lista DSS - NS (oko 4%), i to nakon duplog premijerskog mandata kandidata ove koalicije, koja su oba završena neuspehom (prvi prekidom pregovora o stabilizaciji i pridruživanju, a drugi jednostranim otcepljenjem KiM). Takođe ne postoji razumno objašnjenje da ni jedna partija nikako ne uspeva da ostvari većinu, a da to uspeva predsedničkim kandidatima istih partija. Ako ništa drugo, ako Srbija stvarno ima samo 9% stanovništva ispod 18 godina, dovoljno joj se crno piše, pa i izborni rezultati imaju relativnu težinu.

Нема коментара:

Постави коментар